Proteklog vikenda, 9. – 11. travnja. 2017.g. osam članova PD Željezničar iz Gospića iskusili su trodnevnu avanturu na najsurovijoj planini naše domovine – Biokovu.
Milan Klobučar, predsjednik PD Željezničar ispričao nam je doživljaj trodnevne avanture – U petak rano ujutro, dobro raspoloženi, u dobroj atmosferi i sa osmijesima na licima krenuli smo put Makarske gdje nas dočekuje predsjednik HPD Makarska. Preuzimamo ključeve Planinarske kuće na Lokvi gdje je predviđen naš smještaj, obavljamo posljednju kupovinu za tri dana, a cilj nam je obići pet kontrolnih točaka Hrvatske planinarske obilaznice. Putovanje nastavljamo cestom Makarska – Vrgorac, nakon desetak kilometara vožnje s lijeve strane se odvajamo na ulaz u Park prirode Biokovo. Na ulazu u PP Biokovo nailazimo na rampu i info kućicu, dočekuju nas vrlo simpatični djelatnici parka koji su nas počastili sa nekoliko zanimljivih, ali i korisnih informacija koje su itekako bitne za naš daljnji plan. Vožnju nastavljamo serpentinskim usponom kroz gustu borovu šumu sve do samoga ruba Biokova, nakon čega dolazimo na Vlašku ravan gdje se zaustavljamo, ostavljamo vozila i pripremao se osvojiti Kimet (1536m), vrh koji dominira područjem tzv. mrežastoga krša, ujedno i prvi od pet vrhova naše trodnevne avanture. Budući da Kimet dominira područjem tzv. mrežastoga krša, put nas vodi planinarskom stazom gdje prolazimo kroz naoko travnate površine koje su u stvari prepune kamenja, kroz duboke i strme vrtače, krševite grebene i nakon cca 2.30h hoda dolazimo na cilj – Kimet (1536m). Pogled s vrha daje zanimljivu perspektivu Biokova, oduševljeni smo pogledima koji sežu od Kamešnice do Veleža, te s druge strane prema Pelješcu, Korčuli, Mljetu, Lastovu, ali i ostalim vrhovima Biokova. Kao i obično, takve predivne poglede neumorno koristimo za fotografiranje. Zadovoljni i veseli vraćamo se prema vozilima i nastavljamo do Planinarske kuće pod Sv. Jurom. Sada slijedi najteži dio, spremamo ruksake, opremu, hranu i sve što nam je potrebno, a kada Ličani dolaze tri dana na Biokovo svatko nosi dva ruksaka i još štošta. Dobro pripremljeni i još bolje teretni polazimo prema Planinarskoj kući Slobodan Ravlić na Lokvi(1467m), kuća je još poznata kao lugarnica na Lokvi. Dok se približavamo kuća nas očarava svojim izgledom u tom kamenitom bespuću, a udaljena je od ceste sat i trideset minuta hoda. I dalje teretni, sada već pomalo i umorni ali i zadovoljni dolazimo do kuće, raspremamo stvari , ložimo vatru, pripremamo večeru… Budući da naše gojzerice sutra očekuje zahtjevan i dugačak put, svi odlazimo na zasluženi odmor.
Subota, buđenje po planu u 7h. Međutim, puše jaka bura, a osjet temperature kao da je -15 što znači da do daljnjega odustajemo od polaska prema vrhu sv. Ilija. U nadi da će bura kroz neko skoro vrijeme oslabijeti obavljamo jutarnje rituale, kava, doručak, pospremanje stvari i doma… Oko 9h primijetimo da bura puše sve slabije i tiše, a sunce polako izviruje iza planinskih vrhova i počinje grijati. Užurbano spremamo opremu i krećemo prema vrhu sv. Ilija (1642m). Zbog kašnjenja u polasku od Šćirovca (1619m) odustajemo. Nakon 3h hoda prilazimo na greben podno samoga vrha , još malo i gore smo. Vidimo malu kapelicu na vrhu, još malo penjanja, vrh je blizu. I da! Stigli smo na vrh sv. Ilija, predivno! Sa vrha se lijepo vide Šćirovac i sv. Jure, te Makarsko primorje i dio Zagore. Sunce nas i dalje grije, ali bura i dalje pokazuje svoju jakost. Presvlačimo se, oblačimo vjetrovke, kape… Vade se knjižice Hrvatske planinarske obilaznice, lupaju se žigovi. Dok uživamo u pogledima, fotografiranja nikad dosta. Pozdravljamo se s vrhom sv. Ilija i spuštamo se natrag do križanja na Motki gdje se jedna grupa odvaja prema kući na Lokvi pripremiti večeru, a drugi dio ekipe uputio se prema Velikom Šibeniku (1619m), glomaznom vrhu strmih strana na sjeverozapadnom dijelu biokovskog masiva. Oko 18h nalazimo se u toplini kuće na Lokvi. Sunce i dalje grije, a bura neumorno puše, predvečer ponovo ojačava, povećava se vidljivost preko naših otoka sve do vrhova na talijanskoj obali. Ubrzo nakon dolaska u kuću prevladava glad, a naši vrsni kuhari već pripremaju vatru za roštilj. Dok nestrpljivo čekamo večeru uspjeli smo isprazniti pola ruksaka, prava gozba! Nakon obilate večere družimo se uz vatru, nakon čega umorni i zadovoljni padamo u krevete.
Nedjelja, buđenje uz zrake sunca, bez bure, vrijeme je na našoj strani! Čeka nas spremanje za povratak do vozila sa već polupraznim ruksacima, ali i priprema za odlazak prema vrhu Sv. Jure (1762m) i Vošcu (1422m). Napuštamo kamenu ljepoticu na Lokvi, nakon sat i pol hoda dolazimo do vozila , odnosno do Planinarske kuće pod Sv. Jurom (1594m) od kuda vozilima nastavljamo prema sv. Juri (1762m), najvišem vrhu Biokova sa kojega se pruža fantastičan pogled na Makarsko primorje, otoke i Zabiokovlje. Fotografiramo se kod istoimene crkvice na vrhu te podno atraktivnog devedeset metarskog radiotelevizijskog odašiljača. Zadivljenim panoramskim pogledom vraćamo se do vozila, a vožnju nastavljamo do kamene katnice, usred borove šume, smještene na 1300 metara nadmorske visine – Planinarske kuće podno Vošca. Ovdje nas čeka uspon na Vošac, posljednji vrh naše trodnevne avanture. Planinarskom stazom nastavljamo prema južnoj strani Biokova i za 30 minuta hoda dolazimo vrh Vošac (1422m). Sa vrha nam se pruža fantastičan, nezaboravan pogled u dolinu, prema Makarskoj i otocima Braču, Hvaru i Korčuli. Kao i obično, ovaj prekrasni vidikovac koristimo za fotografiranje i kratki odmor. Vraćajući se prema vozilima komentiramo što smo iskusili, prošli, vidjeli, doživjeli u našoj trodnevnoj avanturi. Divimo se kakav smo lijepi vikend imali i pozdravljamo planinu sa svojim ponosnim visinama i neslućenim dubinama, planinu sa korijenom u moru, a čelom u munjama, nadajući da ćemo se ponovo vratiti…
Gs Press / Nikola Mraović / PD Željezničar
