Blagdan Marijina uznesenja na nebo, ili skraćeno Velika Gospa, jest blagdan koji najviše ispunja naše crkve, a napose Marijanska svetišta. Takvo je i u svetištu naše biskupije na Krasnu, na čarobnom Velebitu, gdje gotovo svaki hodočasnik osjeti miris svetoga, zanos ljepote Božje prirode s osjećajem da je bliže Bogu.

Ovo je mjesto, prije puno stoljeća, Marija izabrala kao mjesto svoje posebne prisutnosti i svog milosnog djelovanja, a pobožni puk ga je dodatno posvetio svojim molitvama i čašćenjem majke Sina Božjega.

Narod lako prepozna mjesta nebeskog zračenja i božanskog djelovanja, i tu dolazi bez obzira na uspon koji treba svladati i žrtve napornog hoda koje treba podnijeti. Jer ovdje je Božji narod nalazio snagu i utjehu u životu koji je često puta bio surov i do granica izdržljivosti. Ali se zato odavde silazilo s obnovljenim snagama, učvršćenim nadama i ojačanim duhom, te s osjećajem sigurnosti da se s Božjom pomoću mogu nadvladati protivštine života kakve god bile.

Ta iskustva ne nedostaju niti danas. Marija nije prestala sa svojim milosnim djelovanjem. To nam potvrđuju mnoge osobe koje su osjetile potrebu da ta svoja iskustva usmeno ili pismeno podijele sa mnogima.

Zato je narod i moli kako čitamo u jednom marijanskom himnu:

Ti nada svih si smrtnika
I živo vrelo milosti,
Sa nadom tko te zaište,
Izmolit sve će po tebi.

Ti pomoć nosiš, predobra,
I onima što mole te,
I one što još ne mole,
Ti radosno predusrećeš.

Mariji dolazimo kao što se dolazi majci koja uvijek razumije svoje dijete i ne može biti nikada indiferentna u njegovim potrebama. Pred nju stavljamo svoje patnje, strahove, nemoći. Njoj donosimo naše drage koji su u potrebama, koji trpe ili su razlog trpljenja drugih. Njoj povjeravamo budućnost naše djece i mladih, svjesni kako pogibli prijete sa svih strana i kako je lako upropastiti život.

Ne smijemo zaboraviti pred nju staviti i naše duhovne potrebe: da učvrsti našu vjeru, da umnoži snage ljubavi, da ojača našu nadu i naše pouzdanje u Boga. Ove su nam vrednote potrebne i više nego mislimo.

Molimo ju posebno za potrebe naše Crkve koja posebno oskudijeva duhovnim zvanjima, mladićima i djevojkama koji će imati hrabrosti i velikodušnosti da svoj život posvete Radosnoj vijesti Isusa Krista u svećeničkom ili redovničkom pozivu.

Nakon Isusova uzašašća Marija je svojom majčinskom ljubavlju ostala sa njegovim učenicima kao pomoćnica i posrednica milosti, uzor vjere i ljubavi. Isus im je dao Mariju za majku. Ona je majka svakog Isusova učenika, i u tom smislu i majka duhovnih zvanja.

Kako bi bilo lijepo kada bi joj svaki naš hodočasnik uputio neku molitvicu i na tu nakanu u ovom njezinom svetištu na Krasnu. Ona neće ostati bez odgovora na ove prošnje.

Neka svim hodočasnicima Gospa od Krasna usliši molitve i prošnje i udjeli sve ono što im je potrebno za miran i radostan život.

mons. Zdenko Križić,

biskup gospićko-senjski

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.