Stručnjaci su nam vrlo stručno uredili Budačku ulicu pa je ne možemo niti gledati.
Stara poslovica kaže:“Ne pada snijeg da prekrije brijeg, već da zvjeri zametnu tragove“. Ovu poslovicu jednim njezinim dijelom shvatimo kao metaforu.
S obzirom na stanje Budačke ulice u Gospiću bilo bi dobro da padne metar snijega i to iz dva razloga. Prvi je taj da više ne gledamo ruglo koje su nam „stručnjaci“ ostavili do proljeća, a drugi je taj što bi snijeg barem malo poravnao rupe i rupetine na kolniku. Ceste je u vrijeme Turaka gradila nepismena „raja“, a mnoge s malim doradima i danas postoje. Danas sanacija i ugradnja infrastrukture traje godinu dana. I nikada kraja radovima.
Po tko zna koji put pitamo se glasno tko će refundirati popravke vlasnicima automobila? Većina modela rađeni su za vožnju po asfaltu, a toga nema u Budačkoj u duljini od skoro dva kilometra. Bilo bi poštenije staviti obavjesnu tablu s istaknutim natpisom „Samo za terence“. Pa ćemo umjesto Budačkom do Perušića putovati preko Klanca. Kao u ratu naši roditelji. Oni znaju za tu obilaznicu, ali je slabo znaju oni koji u ono vrijeme nisu niti bili u Gospiću. Uza sve promašaje i propuste u Budačkoj ulici, ne zaboravimo da je ipak riječ o dionici državne ceste.
A kada nam se na proljeće konačno asfaltira ta ulica, bilo bi pošteno da nam neposredni izvršitelji ovog vrhunskog šlamperaja, sve po redu visoko obrazovani kadrovi, pojasne zbog čega se sve ovo događa? Je li nestalo novca pa se svi prave blesavi, ili je u pitanju nešto veće? Za sada je na snazi ličko-japanska tehnologija „Sama-Jama“.
Važno je to da neki naši tajkuni imaju tobože veliko srce za svoj grad, a firme su registrirali u Zagrebu gdje plaćaju porez. Važno je i to da imaju monopol na veliko hrvatstvo.
GS press
