Uskrsno obiteljsko druženje i svjedočenje u Lovincu

0

Na Nedjelju Božjeg milosrđa, 24. travnja u Kulturno-informativnom centru u Lovincu održano je obiteljsko druženje i svjedočenje.

„Okupili smo se ovdje povodom najvećeg kršćanskog blagdana, Uskrsa. Danas je Mali Uskrs ili Bijela nedjelja, kada ujedno slavimo Nedjelju Božjeg milosrđa“, rekla je u svojemu pozdravu Ana Miletić, voditeljica Kulturno-informativnog centra u Lovincu, na početku programa pod naslovom Radost Uskrsa „domografije“. Bio je to susret mnogih mladih obitelji Lovinca i Gospića, zamišljen kao obiteljsko druženje i svjedočenje, u kojem je kao središnja točka bilo predstavljanje zagrebačko-gospićke obitelji Rukavina s desetero djece.

Voditeljica programa Ana Miletić pozvala je potom načelnika Općine Ivana Miletića da pozdravi okupljene, u dupkom ispunjenoj dvorani KIC-a. Načelnik Miletić, ujedno otac osmero djece, izrazio je radost što se nakon svih ograničenja u posljednje dvije godine konačno mogu održavati i takvi susreti, koji su svima, a poglavito obiteljima s brojnom djecom, veoma nedostajali. Svrha susreta, istaknuo je, jest radosno druženje i međusobno ohrabrenje za ustrajnost na putu opredjeljenja za obitelj, u čemu je ključ za rješenje mnogih aktualnih društvenih problema, kao i budućnosti hrvatskog naroda, te najuspješnije ostvarenje svih „demografskih mjera“ i istinsko svjedočenje domoljublja, kako je zgodno rečeno izrazom „domografija“ u nazivu ovoga susreta, naglasio je načelnik Miletić te opisao kako je do toga susreta došlo zahvaljujući ideji njegove supruge Ruže. Na koncu je svima zaželio dobrodošlicu i kratko predstavio obitelj Rukavina.

Zatim je „glava“ jedne od najbrojnijih zagrebačkih obitelji Robert Rukavina, poduzetnik gospićkih korijena, predstavio svoju obitelj te se ujedno ispričao što on i supruga Nada za taj susret nisu uspjeli „skupiti više od petero djece, što sada više i nije tako lako, jer smo već postali mladi djed i baka“, naglasio je sa smiješkom i od nazočnih izmamio prvi srdačan pljesak.

Potom je iznio iskustvo svojega prvog hodočašća u Međugorje, kojim nije bio zadovoljan pa se „morao što prije vratiti“. Zatim je opisao put svojega rasta u vjeri i nastanak ideje organiziranja hodočašća raznih kategorija vjernika u Međugorje, sa željom da što više ljudi dođe u to svetište i doživi duboko duhovno iskustvo koje je on imao, do konačne odluke o posvećivanju obiteljskim hodočašćima.

Glavni cilj mu je, naglasio je, pokazati obiteljima kako zajednička molitva jača u prvom redu supružnike, dublje ih duhovno povezuje te čini „otvorenijima životu“ odnosno spremnijima prihvatiti „jedno dijete više“. Opisao je potom kako je od prvoga trenutka bračnoga života sa suprugom Nadom svako njihovo dijete „planirano i željeno, sve do posljednjega Petra-Bogdana, kojega je Bog poslao iznenada“, rekao je Robert na kraju, dodavši kako on i supruga više djecu ne „planiraju“, nego su potpuno prepušteni planu Božjem, od kojega su primili sve darove, a među najvećima su im njihova djeca.

U nastavku susreta gospićki župnik i biskupijski generalni vikar mons. Marinko Miličević, i sam iz obitelji sa sedmero djece, dao je svjedočanstvo iz rada s obiteljima, najviše na Baškim Oštarijama, kroz biblijsko poimanje braka. „Biblija, brak shvaća kao čvrstu vezu između muškarca i žene s trajnim obećanjem ljubavi i vjernosti te otvorenosti život. Život je znak Božje prisutnosti. Brak je jedan od temeljnih odnosa života! Zato možemo reći da je brak star kao i stvaranje, a glavni cilj braka je da muž i žena budu pomoć jedno drugome, kako sam Bog kaže na početku (v. Post 2,18), te da ostanu partneri kroz cijeli život“, naglasio je mons. Marinko te dodao da iz toga logično slijedi otvorenost životu, što je očito po „prvoj zapovijedi“ koju Bog daje ljudima: „Plodite se i množite i napunite zemlju i sebi je podložite“ (Post 1,28) iz čega je jasno da su djeca Božji dar (usp. Ps 127).

Gdje ima djece, ima budućnosti, posvijestio je vlč. Miličević te istaknuo kako i statistički podatci pokazuju da su uspješnija djeca iz brojnih obitelji te da imaju više razvijen humani karakter. Također je naveo svjedočanstva onih parova koji su se za vrijeme prvih bračnih godina odlučili da neće imati potomstvo, u koliku su žalost upali kada su došli u tzv. srednje godine i starost a ostali bez potomstva. Stoga „slobodno možemo reći, gledajući mlađe bračne parove s brojnom djecom kojih je sve više u crkvi, da se upravo po njima vraća vrijeme kada će ponovno biti ponos i veličina imati što više djece u odgovornom roditeljstvu“, zaključio je mons. Miličević, dodavši da njegove riječi potvrđuje sve više krštenja u gospićkoj župi, a i društvena statistika pokazuje da se u posljednje dvije godine dogodio „pozitivan demografski pomak“.

Kao posljednji gost susreta nastupio je gospićki sužupnik don Anđelko Kaćunko, najstariji od devetero braće i sestara, opisavši iskustvo obiteljske molitve u djetinjstvu, što je, kako je istaknuo, uz veliku žrtvu i ljubav roditelja za brojnu obitelj jedan od temelja njegova duhovnog zvanja. Iznio je također iskustvo s jednog predavanja demografa dr. Stjepana Šterca, na kojem je don Anđelko javno ustvrdio da „demografija nije ni filozofski, ni politički, ni ekonomski problem nego duhovni problem“, objasnivši to vjerničkim odnosom prema „prvoj Božjoj zapovijedi prvim ljudima“, kako je prethodno istaknuo mons. Miličević.

Na temelju toga Božjeg plana, dodao je don Anđelko, čovjek se kao muškarac ili žena potpuno ostvaruje upravo u roditeljstvu, u kojem se svećenik ostvaruje u duhovnom očinstvu. Na koncu je zahvalio organizatorima toga susreta te ih potaknuo da se svakako pridruže obiteljskom hodočašću prema pozivu Roberta Rukavine.

Na završetku susreta nazočnima se pozdravom i čestitkom obratio domaći župnik fra Šimunac, s kojim je došao i župni vikar fra Ignacije Milan Sladoja, a koji župama Lovinac i Sveti Rok upravljaju iz Gračaca. Zahvalio je najprije dragom Bogu za taj susret, a potom obitelji Rukavina za svjedočanstvo te naglasio važnost takvih obiteljskih susreta, jer druženje i zajedništvo jačaju obiteljima vjeru i učvršćuju ih na putu življenja ljubavi prema Bogu, Crkvi i svojemu narodu. Izrazio je nadu da će se takvi susreti u Lovincu i u buduće nastaviti te je molitvom i blagoslovom nazočnih zaključio susret.

U programu je sudjelovao također župni glazbeni sastav VIS Svjetlo, s nekoliko duhovnih i domoljubnih pjesama. Druženje obitelji nastavljeno je u predvorju, gdje su domaćini postavili bogat švedski stol, a djeca su nastavila igru u velikoj dvorani pa je cijeli KIC nalikovao na veselu obiteljsku košnicu.