Naslovnu svetkovinu gospićke katedrale, Navještenje BDM, u četvrtak 25. ožujka župa Gospić proslavila je svečanom misom koju je predvodio riječki nadbiskup metropolit Ivan Devčić.

U procesiji od dvorane Caritasa do katedrale bili su ministranti, bogoslovi, svećenici i biskupi. Na početku je biskup domaćin Zdenko Križić zaželio dobrodošlicu gostima i domaćim vjernicima te posebno pozdravio zadarskog nadbiskupa i predsjednika HBK Želimira Puljića, nadbiskupa koadjutora Riječke nadbiskupije i apostolskog upravitelja Dubrovačke biskupije Matu Uzinića, nadbiskupa koadjutora Splitsko-makarske nadbiskupije i apostolskog upravitelja Porečko-pulske biskupije Dražena Kutlešu, šibenskog biskupa Tomislava Rogića, umirovljenoga šibenskog biskupa Antu Ivasa i kanonike Senjskog kaptola, ostale svećenike, redovnike, redovnice, bogoslove, sjemeništarce i sav puk Božji.
Nadbiskup Devčić se na početku propovijedi osvrnuo na aktualnu situaciju i to ne samo našu, nego i u cijelom svijetu koju „optimisti opisuju s ljepše strane, a pesimisti s ružne“. I jedni i drugi su, svaki sa svog gledišta, pristrani. Ako gledamo svijet obilježen pandemijom koronavirusa, potresima, svakovrsnim oblicima netolerancije, socijalnom i ekonomskom nejednakošću, u nebo vapijućim siromaštvom na jednoj, a luksuzom i bogatstvom pojedinaca i država na drugoj strani, sukobima i ratovima nema kraja, sve veća zagađenost zraka, vode i tla ozbiljno prijeti opstanku života na našem planetu, doista je teško biti optimist. U tom ozračju oni koji govore o dobrim vijestima i šire optimizam među ljudima i narodima, mogu izgledati kao neki vanzemaljci.
„Danas je očito, mnogo teže biti optimist nego pesimist. A zar je ikad bilo drukčije? Zar je ikad postojalo vrijeme kada je lakše bilo biti optimist nego pesimist? Sjetimo se starozavjetnog Propovjednika koji je davno napisao: ‘Ispraznost nad ispraznošću, sve je ispraznost!’ (Prop 1,1,). Kako vidimo, čovjeku se još u davno vrijeme činilo uzaludno svako nastojanje oko promjene sebe i svijeta u kojem živi. U naše vrijeme postoje mnogi koji svjetsku stvarnost gledaju kroz crne naočale te je nikako ne mogu i ne žele promijeniti. Za njih nema ničega što bi ih potaknulo na promjenu da sebe i svijet počnu promatrati s vedrije strane, zato će ustrajati u svome pesimističnom, crnilom obojenom shvaćanju sebe i svijeta u kojeg su uronjeni“, rekao je nadbiskup Devčić.
Čovjek ulaže silne napore da ovlada svijetom pomoću znanosti i tehnike, ne ustručavajući se, ako je potrebno, upotrijebiti i silu. S tim ciljem vodile su se krvave revolucije, kao i mnogi ratovi, a rezultat je uvijek bio isti: pustoš, bijeda, beznadnost, besperspektivnost. Tako smo se danas našli, unatoč nevjerojatne razvijenosti znanosti i tehnike, a time i moći kojom raspolažemo, u lošijem i opasnijem položaju nego što smo bili prije znanstvene i tehničke revolucije. Blagovijest znači dobra vijest. Dobra je, ne zato jer nam ju je poslao netko od ljudi, neki prijatelj ili moćnik ovog svijeta, nego sam Bog. On, vidjevši našu nemoć u koju smo upali kad su se naši praroditelji, podlegavši đavolskoj kušnji, odvratili od njega, svoga Stvoritelja, nije nas zbog toga odbacio, niti nas je prepustio sudbini koju smo si sami izabrali, nego nam po anđelu, svom glasonoši javlja da nam šalje svoga jedinorođenog Sina koji će nas spasiti. To je doista, blaga, dobra vijest, jer onaj koga nam šalje nije neki od patrijarha ili proroka, nije čak ni anđeo, nego jedinorođeni Božji Sin, kojeg će Djevica Marija začeti po Duhu Svetom. Dakle, svog jedinorođenog Sina, ono što mu je najvrjednije i najmilije, Bog nam šalje za Spasitelja. Toliko je velika njegova ljubav prema nama, svojim grješnim stvorenjima. Njegovo rođenje označava početak novog svijeta i čovjeka. Zato je njegov dolazak u Knjizi Otkrivenja najavljen riječima: „Evo, sve činim novo!“, rekao je nadbiskup Devčić.

Kad smo se borili za oslobođenje i međunarodno priznanje naše države, bili su nam dragocjeni svaka pomoć, svaki posjet ili barem verbalna podrška. A ovaj nas blagdan potiče na zahvalnost Bogu, Ocu svih ljudi, najmoćnijem i najvjernijem prijatelju i dobročinitelju ljudskog roda, jer nam je darovao za pomoćnika, Spasitelja i Učitelja, svoga jedinorođenoga Sina. Dakako, ovaj nas blagdan poziva i na zahvalnost Bl. Djevici Mariji koja je prihvatila Božji poziv da bude Majka našeg Spasitelja. Bog je stvorio svijet i sva bića u njemu bez ičije pomoći, ali da bi spasio svoja stvorenja potrebna mu je pomoć njegovih razumom i slobodnom voljom obdarenih stvorenja kojima je od početka povjerio brigu za sve što je stvorio, istaknuo je propovjednik.

Izvršavajući Očevu volju, Isus, Jedinorođeni Sin Božji, poistovjećuje se s nama i postaje nam u svemu sličan, izuzev u grijehu. Ne prestajući biti Sin Božji, on postaje i Sin Čovječji i kao takav jednako je vjeran Bogu i nama. Sjetimo se kako su nam za vrijeme Domovinskog rata mnogi pomagali. Neki su to činili dovozeći nam razne životne potrepštine, a drugi uključujući se neposredno u obranu. A kada je rat završio, vratili su se odakle su došli. A Isus je i dalje ostao s nama, ništa manje blizak i solidaran nego što je bio kad nam je bilo najteže. On je pouzdan i stalan pomoćnik i zaštitnik, čija je riječ vječna. S nama je bila i ostala njegova Majka Marija koja je i naša nebeska Majka i Kraljica, Utjeha žalosnih, Prijestolje mudrosti, Ogledalo pravde i Uzrok naše radosti. Ona nam je, zajedno s našim Spasiteljem Isusom Kristom kojeg je rodila, primjer kako s Bogom surađuje u izgradnji novog svijeta, neba i nove zemlje, tj. u obnovi u Bogu i s Bogom svega stvorenoga, istaknuo je nadbiskup.

Čuli smo u današnjem Evanđelju kako je anđeo pozdravio Mariju svečanim i uzvišenim riječima: „Zdravo, milosti puna! Gospodin s tobom!“ Čuvši te riječi ona se smela i nastavila razmišljati o njihovom značenju. A kako se ne bi smela kada je shvatila da je od Boga obdarena više nego itko od Božjih izabranika, jer će upravo ona roditi Spasitelja kojeg je Bog obećao nakon grijeha prvih ljudi. Ona, kao zastupnica Božjega naroda i cijelog čovječanstva, prihvaća Božji poziv i odgovara anđelu koji joj je priopćio tu radosnu vijest: „Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po riječi tvojoj!“ Taj njezin odgovor Bogu je za Njega i za nas dobra, blaga vijest tj. Blagovijest.

Nadbiskup Devčić završio je propovijed riječima: „Mnogi su se kršćanski vjernici, slijedeći Marijin primjer i jačani milošću Božjom, također stavljali na raspolaganje Bogu za njegovu obnovu svega stvorenja. Po toj raspoloživosti koja je rađala plodovima istinske obnove čovjeka i svijeta, oni su bili također blagovjesnici, tj. donositelji dobre, radosne vijesti za sve dobronamjerne i Bogu odane ljude. Oni su, potpomognuti Božjom milošću, zajedno s Marijom bili i ostali „mundi melioris origo“, tj. „početak boljeg svijeta.“ Molimo ih da nam svojim zagovorom pred Božjim prijestoljem pomognu da, gdje god bili i što god radili, uvijek i svuda budemo glasnici Božje poruke spasenja, kako bi ona mogla doprijeti do svakog ljudskog srca i pokrenuti sve ljude dobre volje na zauzimanje za izgradnju boljeg svijeta. Posebno molimo da takvih ljudi bude što više u našoj Lici i u cijeloj našoj domovini. Marija, koja je početak boljega svijeta, neka nam bude uzor suradnje s Božjom voljom i majčinske brige za svakog čovjeka, kako bi se našim djelovanjem i postupcima svijetom širila Kristova blaga i radosna vijest spasenja.“

Na kraju mise župnik Mario Vazgeč pozdravio je okupljene, posebno domaće župljane, i čestitao svima dan Blažene Djevice Marije, zaštitnice župe. Zahvalio je katedralnom zboru i posebno nadbiskupu Devčiću koji je predvodio slavlje a uime župljanke u narodnim nošnjama predale su mu košaru s ličkim specijalitetima i sliku sv. Josipa.

Biskup Križić također zahvalio svima i najavio da su pripremili dar i nadbiskupu Uziniću, budućem metropolitu riječkom, „neka se nauči na ličke pripravke“.

U povodu proslave župnoga blagdana Navještenja Gospodinova, u gospićkoj katedrali upriličena je trodnevna priprava koju su predvodili biskupov tajnik i kancelar Mišel Grgurić, rektor katedrale i domaći župnik Mario Vazgeč i župni vikar Domagoj Tujmer.

Gs Press