GOSPIĆ Od vremena carice Marije Terezije za sajmeni dan u Gospiću određen je petak. Do danas se u ovom srcu Like mnogi događaji i tjedni rituali njezinih građana odvijaju po toj uigranoj „špranci“. Petak je uvijek imao posebno značenje jer se na tržnici kupovalo i prodavalo, družilo i susretalo mnoštvo poznanika i prijatelja.

Ličani vole reći „svako vrime nosi svoje brime“. Tako je i sa tržnicom u Gospiću na kojoj je ponuda sve više u znaku tehnoloških novotarija, „bofl robe“ s Dalekog istoka i artikala koji po svojem podrijetlu nemaju previše veze s Likom. Svemu tome ipak je odoljela brezova metla.

Već godinama jedan starac na tržnici stoički podnosi zime i ljeta, snjegove i vrućine. Svaki puta na tržnicu iznosi svoj skromni asortiman, po nekoliko brezovih metli. To je Mile Baričević (83) iz sela Klanac udaljenog nepunih 14 kilometara od Gospića. 

-Ispod Oteša sam, na korak od Klanca. Metle iđu po 40 kuna. Držak je od liske (lijeske). To su ti najbolje metle. Ove kupovne nisu im ni do kolina, odma’ se raspadnu, tvrdi vremešni Mile.

Na sajam u Gospiću uvijek stiže s traktorom, prastarim modelom koji nema grijanja. Jutros se Lika okitila s mrazom i    -3 stupnja C. Didu Mili to previše ne smeta.

-Da j’ sve kako treba, sada bi bilo barem po’ metra sniga i još veća studen. Nema više onih ličkih zima kakve ja pamtim, govori nam ustrajni did Mile, najstariji prodavač na gospićkoj tržnici. Od njega je samo starija tradicija „brizove metle“, piše Novi list.

Gs Press