Prije okruglo 100 godina rodio se sin Luka u bilajskoj obitelji Butković. Bio je najmlađi od 11-ero djece. Najveći dio života nosi nadimak Bunardžija. U ono vrijeme svaka je kuća morala imati svoj bunar da se voda ne bi vukla iz rijeke Like. Tada su po Bilaju i okolici bunare kopali majstori iz Bosne, bunardžije. Mladi Luka odlučio da će on sam iskopati bunar. Uspio je i to brže i bolje nego li sva trojica bunardžija, tako je dobio i nadimak.

Did Luka je nakon II. svjetskog rata u Čakovcu završio tada prestižnu Ekonomsku školu međutim najviše se bavio poljoprivredom. Uz njegov dugi život vezane su mnoge zgode i nezgode. Još kao dijete Luka je pored crkve u Bilaju posadio mladicu lipe. To stablo danas ima 88 godina i svi ga zovu Lukina lipa. Rodna kuća dida Luke je pokraj sadašnji bilajski kvartir, odnosno župni dvor.

 

Ima dvoje djece, Milku i Milana, kao i troje unučadi. Didov život nam je prepričala unuka Ana Sekulić jer su didu Luki danas mnogi došli čestitati „prvih 100 godina“! Među čestitarima bio je i nekadašnji bilajski župnik vlč. Zlatko Šušić, „mladić“ od 80 godina. Kao dobri prijatelji njih dvojica su danas nazdravili: did Luka je popio omiljeni liker kruškovac, a vlč. Šušić rakiju lozovaču. Did Luka i vlč. Zlatko su se bratski zagrlili i samo potvrdili svoje dugogodišnje prijateljstvo. Vlč Zlatko se nasmio “zajedno imamo 180 godina!” Razgovarali su o temama koje mlađi teško mogu razumjeti. Torta sa istaknutom brojkom 100 bila je danas delicijski artefakt koji su ipak svi rado kušali. Pa i sam slavljenik.

Svi su Butkovići od davnina slovili kao časni, pošteni i vrijedni ljudi. Jedan od Lukine braće bio je Petar Butković, znan kao svećenik Pećo ili Peđo koji je službovao po mnogim mjestima po Lici. Unuka Ana nam pripovijeda neke detalje iz njegova života.

Kada god upitate starije ljude po Lici tko je bio pop Pećo svi će vam reći kako je to bio divan čovjek, pravi svećenik. Uvijek je bio na pomoći sirotinji. Riječju i djelom. Skroman i ustrajan. Čak je drugima davao i dijelove vlastite odjeće i obuću kada bi vidio pred sobom sirotinju. Umro je 1990. godine, a službovao je u Podlapači, Lovincu i Svetom Roku. Takvi su Butkovići iz Bilaja. Bili i ostali, rekla nam je unuka Ana.

Did Luka je unatoč godinama solidna zdravlja. Iskreno mu želimo da tako bude i dalje…

GS press