Nakon priprema u školskoj dvorani OŠ Jure Turić u Gospiću na strunjačama Hrvačkog kluba Gospić i teškoatletskih treninga u dvorani Skrozfit gym Obaračkog kluba Arktos došao je povijesni rezultat za hrvatsko hrvanje.

Božo Starčević je uspio u 34.-toj godini osvojiti jedan od najboljih svjetskih hrvačkih turnira, Pytlašinski u Varšavi, što niti jednom hrvatskom hrvaču nije pošlo za rukom od postojanja države.

Na putu do zlata pobijedio je Litvanca, Srbina, Ukrajinca i Šveđana čime je po nebrojeno koji puta dokazao kvalitetu.

Za naš portal je izjavio:

Iznimno mi je drago što sam i u dobi od 34 godine uspio osvojiti praktički neosvojivi turnir za hrvate do danas. Istina, bilo mi je lakše jer nije bilo predstavnika iz Rusije ali prije nekoliko godina sam upravo na ovome turniru pobijedio Rusa Chechirkina koji je do tada bio poražen jedino od mog starog rivala dvostukog olimpijskog pobjednika i peterostrukog prvaka Europe također Rusa Romana Vlasova.

Želim se zahvaliti ravnatelju Ivici Radoševiću „Mačku“ koji našem savezu iznajmljuje školsku dvoranu, mome prijatelju i predsjedniku Hrvačkog kluba Gospić Miki Radoševiću i nezaobilaznom treneru i prijatelju Ivanu Kariću koji nama reprezentativcima puno pomaže pri provedbi treninga. Naravno puno nam je pomogla oprema i dvorana Sebastijana Mašića gdje smo gradili kondicijsku pripremu u dvorani svjetskog šampiona Rina kojem čestitam na uspješnom upisu Kineziološkog fakulteta u Zagrebu. Moram napomenuti da je sve krenulo sad već davne 2012. godine kada je HK Gospić osvojio hrvačku ligu a tog uspjeha ne bi bilo bez gospićkog poduzetnika Jose Vrkljana.

Sve lijepo me veže za Liku i Gospić i jednog dana se zasigurno vraćam u Liku. Strašno mi je žao mi je što nije realizirana gradnja hrvačke dvorane nakon što je moj brat Nikola uložio puno vremena i truda zajedno sa aktualnim gradonačelnikom Karlom i realizirao ishođenje građevinskih i lokacijskih dozvola. Sve smo prezentirali na Hrvatskom hrvačkom savezu i Hrvatskom olimpijskom odboru te mi je apsolutno neprihvatljivo da se dvorana nakon predizborne reportaže nije pomaknula s mjesta. Bratu sam savjetovao da pusti sve to i posveti se našoj dvorani na Zagrebačkom Velesajmu „Tvornici šampiona“ i da pričeka neku bolju situaciju jer ne samo da je stopiran u izgradnji hrvačkog centra nego su i poništene njegove ranije Odluke a vrlo bitne za razvoj sporta kao što su stipendije i plaće trenerima.

Bez obzira na sve i dalje mi je lijepo u Lici i Gospiću te kao trener švicarske reprezentacije ću zasigurno organizirati neke od budućih hrvačkih kampova upravo ovdje i to naravno sve u suradnji sa Hrvatskim hrvačkim savezom. Tu moram napomenuti da je našim hrvačima u vidu smještaja i uvjeta puno pomogao Dane „Conjar“ Šimić sa smještajem u hotelu Ana a zadnje pripreme su dečki bili smješteni u Prašini gdje je također jako dobro.

Hvala svim Ličanima i Gospićanima na susretljivosti koja se osjeti svaki puta kada dođem trenirati i nastojat ću opravdati reputaciju nas Ličana kao snažnih i upornih ljudi što smo već nebrojeno dokazali u hrvačkom sportu.

Gs Press