Predstavljanje knjiga biskupa Bogovića

0

Gospićko-senjska biskupija, Držvni arhiv u Gospiću i Hrvatski memorijalno-dokumentacijski centar Domovinskog rata predstavili su večeras javnosti dvije  knjige autora preminulog biskupa u miru dr. Mile Bogovića.

„Ljudi i događaji na mom životnom putu“ naziv je skupine autobiografskih crtica koje dr. Bogović neumorno prikupljao i na svoj način ih ostavio u nasljeđe novim generacijama. Druga je knjiga „Zapisi svećenika o Domovinskom ratu na području današnje Gospićko-senjske biskupije“.

O ovom povijesnom štivu govorili su biskup gospićko-senjski mr. Zdenko Križić, dr. sc. Ivica Mataija, dr. sc. Ante Nazor i mr. teol. Franje Puškarić. Promocija je  održana  u dvorani Pučkog otvorenog učilišta „dr. Ante Starčević“, uz nazočnost župana ličko-senjskog Ernesta Petryja, gradonačelnika Karla Starčevića, njegove zamjenice Kristine Prše i njihovih najbližih suradnika.

U uvodnoj riječi biskup Zdenko Križić definirao je brojne značajke ovih knjiga.

-S ovim predstavljanjem želimo još jednom iskazati poštovanje i zahvalnost ovom neumornom radniku i znanstveniku, domoljubu i prvom biskupu novoosnovane Gospićko-senjske biskupije. Stoga od srca pozdravljam i zahvaljujem ponajprije onima koji su najviše učinili da ova vrijedna djela biskupa Bogovića budu dostupna našoj javnosti. To su oni koji će ta djela večeras i predstaviti: dr. sc. Ante Nazor, naš poznati povjesničar i ravnatelj „Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog rata“;  dr. sc. Ivica Mataija, prof. hrvatskog jezika i književnosti, ravnatelj „Državnog arhiva u Gospiću“; Prof. Franje Puškarić, teolog i povjesničar, te dugogodišnji najbliži suradnik biskupa Mile; Prof. Mate Rupić, viši arhivist, pomoćnik ravnatelja „Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog rata“.

Pred nama su dvije knjige biskupa Bogovića izišle poslije njegove smrti. Knjigu „Ljudi i događaji na mom životnom putu“, koja je u određenom smislu jedna njegova sažeta autobiografija, on sam je predao u tisak, a malo iza toga je pogođen opakom bolešću Covid 19 zbog koje je, za manje od dva tjedna, preminuo i nije dočekao njezino izdanje. U isto vrijeme je imao gotovo posve pripremljenu za tisak i drugu knjigu pod naslovom „Zapisi svećenika o Domovinskom ratu na području današnje Gospićko-senjske biskupije“. Ovo dovoljno govori koliko je ovaj čovjek radio, istraživao, prikupljao, pisao, stvarao… Bio je čovjek koji nije volio, ne samo neistinu, nego niti polu istinu. Zanimala ga je samo istina, bez obzira kome išla ili ne išla u prilog. Često je znao, bez ikakvog kompleksa, ispričati događaje u kojima je ispao smiješan ili, kako je on znao reći: „glup“. To je karakteristika osoba koje su sigurne u svoje vrijednosti i ne boje se da će, zbog nekog kiksa, izgubiti na ugledu.  I ova njegova autobiografija jasno pokazuje kako je taj čovjek u svom životu najviše učio od samog života. On je događaje svoga života neprestano meditirao, vrednovao i pretvarao u iskustvo. Kao da je uvijek tražio neku konkretnu poruku koju mu je Bog htio dati preko određenih događaja, bez obzira na vremenski odmak.

Već 1992. on piše, pozivajući ljude Crkve, da narod počnu duhovno pripremati na povratak. To je vrijeme u kojem je neprijatelj bio daleko nadmoćniji, a konkretna pomoć svijeta se nije naslućivala, zbog čega su mnogi gubili svaku nadu u povratak. On ta tragična događanja ne želi promatrati samo kao zlo, nego i kao priliku. U Zvonima  iz 1992 piše: „Od izuzetne je važnosti, što u ovim okolnostima nije lako, da se ljudi duhovno obnove i okrijepe“. Bio je svjestan opasnosti da tragična događanja zatruju dušu naroda, jer bi tada posljedice biti puno bolnije i od samoga progonstva. U tom vremenu kada su svi, i s razlogom, govorili o zloći i pokvarenosti onih drugih koji ubijaju i progone, ruše i pale, biskup Mile je sve činio da zbog toga, kao narod, ne izgubimo iz vida i svijest o vlastitoj grešnosti i potrebi kajanja. Piše on te iste 1992:

-„Dakako da će biti potrebno uočavati i vlastite greške. Nisu Hrvati i katolici imuni na njih. Pretjerivanje u optužbama ometa čovjeka da uvidi i prizna stvarnu krivicu… Opraštanje i ne bi moglo biti iskreno ako ne uključuje i svijest o potrebi da se i nama oprosti. A bilo je i u našim redovima glasnogovornika čije riječi nisu ukazivale na skladan suživot sa Srbima. I one su utjecale na rast međusobnih nepovjerenja i strahovanja. Istinu i tu treba slijediti. Imamo pravo na nadu da će istinu o ovom ratu ljudi moći doznati što prije. Da je ona bila prezentirana i prihvaćena o onom prethodnom (ratu), vjerojatno ne bi došlo do ovakvih strahota kojima smo sada svjedoci.

Mnogi sa strahom govore da su ovi naši prostori prožeti u ovom ratu jednom velikom, razornom i nabujalom mržnjom. Svi smo na svoj način osjetili na svojoj koži silinu te opake nemani. Ali jasno je da ona nije društvo u kojem trebamo ostati, ni temelj na kojemu možemo graditi budućnost. Jedan naš pjesnik je nad grobom svoga prijatelja uskliknuo: ‘Svijet je bogatiji za jednu ranu!’ Sve patnje koje je naš narod proživio jesu jedna velika rana na tijelu Hrvatske. Nadajmo se da će ta rana oplemeniti našu domovinu i njezine žitelje i oduzeti snagu silama mraka“.

Kad ovo čujemo onda postajemo svjesniji koliko je bilo nepravedno i zlobno ovoga čovjeka proglašavati nacionalistom, ekstremistom, ili sličnim epitetima. On je bio istinski domoljub, ali uvijek sa istinom evanđelja u ruci. Čvrsto je vjerovao u Isusove riječi: „Istina će vas osloboditi“, istaknuo je biskup Zdenko Križić.

Dr. sc. Ante Nazor definirao je vrijednost ovih knjiga kroz prizmu povjesničara i sudionika brojnih situacija, posebno kada se pokojni biskup Bogović susretao s prognanicima i svećenstvom koji su do zadnjega trentka ostali uz svoj narod. O suradnji i važnosti lika i djela biskupa Mile Bogovića govorio je dr. sc. Ivica Mataija, ravnatelj Državnog arhiva u Gospiću i biskupov bliski suradnik.

-Ovo je dvorana koja još  uvijek pamti mnoge riječi oca biskupa dr. Mile Bogovića. U mnogim prigodama kada smo se okupljali da bismo svjedočili o njegovu djelu i životu. On je uvijek oko sebe okupljao mnoge ljude i gradio s njima specifičan odnos. Odnos koji je bio toliko poseban i ljudski i mi se na svoj način večeras od njega opraštamo. Od biskupa, vrsnog povjesničara, sveučilišnog  profesora, društveno angažiranog intelektualca i istaknutog domoljuba koji je cijeli svoj život proživio sa svojim narodom i neumorno radio za njega i Crkvu. Dijelio je sa svojim narodom brojne snove, ali i nedaće, rasvjetjuljući pri tome puteve prošle o one kojima je tek trebalo proći. Gradio je i utemeljio  katoličke vrijednosti, satkane od nepokolebljivog vjerovanja u Svevišnjega, u svoj narod i životna iskustva. Energičan, uporan, beskompromisan i duhovit. Tako je često bio naš najsjajniji  svjetionik u ovoj dolini bremenitoj mnogim tamama, istaknuo je dr. sc. Ivica Mataija kojega s preminulim biskupom Bogovićem vežu brojne suradnje, zajednički rad i mnogi realizirani projekti.

Dok su se večeras slušali dijelovi njegovih zadnjih djela, lik dr. Mile Bogovića nametnuo se kao nedostižan u brojnim aktivnostima, pri čemu je Crkva hrvatskih mučenika tek jedna realizirana ideja. Sudbina je htjela da na dan ukopa biskupa Bogovića svjetslost dana ugleda njegova knjiga „Ljudi i događaji na mijem životnom putu“.

Gs Press