Ostavinska rasprava često uništava obitelj: Doznajte sve o nasljedstvu, tko ima pravo na što i kako izbjeći nasljeđivanje dugova

0
Ostavinski postupak često dovodi do razmirica u obitelji ako pokojnik za života nije oporučno rasporedio nasljedstvo. Stoga nije naodmet upoznati se s ostavinskim postupkom čija pravila potanko propisuje Zakon o nasljeđivanju

Za ostavinsku raspravu određuje se ročište na koje sud poziva zainteresirane osobe, kao i osobe koje bi po zakonu mogle polagati pravo na nasljedstvo u slučaju postojanja oporuke te izvršitelja oporuke ako je postavljen.

Nasljednička izjava

Na ostavinskoj raspravi raspravlja se o svim pitanjima važnim za donošenje odluke u ostavinskom postupku, a osobito o pravu na nasljedstvo, veličini nasljednoga dijela i pravu na zapise. Prije ostavinske rasprave sud poziv zainteresirane osobe na davanje potrebnih izjava.

Nasljedničkom izjavom nasljednik prihvaća ili se odriče nasljedstva. Svatko je ovlašten, ali nitko nije dužan dati tu izjavu. Ako niste dali izjavu o odricanju od nasljedstva, smatra se da želite biti nasljednikom. Ako valjano izjavite da prihvaćate nasljedstvo, ne možete ga se više odreći.

Sud neće zahtijevati od vas nasljedničku izjavu, no možete je dati usmeno pred ostavinskim sudom ili pred svakim drugim općinskim sudom, odnosno predajom ostavinskom sudu ovjerene isprave o tome. Možete se odreći nasljedstva samo u svoje ime ili i u ime svojih potomaka. Ako ne navedete da se odričete samo u svoje ime, odricanje obuhvaća i potomke.

Izjava o odricanju ne odnosi se na naknadno pronađenu imovinu. Odricanje u korist određenog nasljednika ne smatra se odricanjem od nasljedstva, nego izjavom o ustupu svoga nasljednog dijela.

Što utvrđuje ostavinski postupak i koliko traje?

U ostavinskom postupku treba utvrditi nasljednike, sastav ostavine i prava koja pripadaju pojedinim nasljednicima i drugim osobama.

Ako nema spornih elemenata, ostavinski postupak kratko traje i rješenje se izdaje unutar mjesec dana. No ako između nasljednika dođe do nesuglasica oko ostavine, tada se ostavinski postupak prekida, a nasljednici se upućuju u parnicu, što može značajno produljiti okončanje postupka.

Tada se može donijeti i djelomično rješenje o nasljeđivanju za imovinu koja neosporno ulazi u ostavinsku masu nakon smrti ostavitelja.

Ostavinska rasprava ne provodi se ako prema podacima kojima sud raspolaže umrli nije ostavio ostavinu ili ako je ostavitelj ostavio samo pokretne stvari, a nijedna od osoba pozvanih na nasljedstvo ne zahtijeva da se provede ostavinski postupak.

Kako se utvrđuje pravo nasljeđivanja?

Ako ostavitelj nije ostavio oporuku, imovinu nasljeđuju zakonski nasljednici i to prema nasljednim redovima. Pritom vrijedi načelo da nasljednici bližeg reda isključuju iz nasljedstva osobe daljnjeg nasljednog reda.

Prvi nasljedni red čine potomci (sinovi, kćeri), posvojenici te bračni partner, pri čemu svi nasljednici prvoga nasljednog reda dijele imovinu na jednake dijelove. Pritom treba naglasiti da je u pravima nasljeđivanja izvanbračni partner (zajednica osoba istoga spola) izjednačen s bračnim drugom.

Iza njih su u drugom nasljednom redu ostaviteljevi roditelji, braća i sestre te njihovi potomci. Ako ostavitelj nije imao potomke, ostaviteljevi roditelji nasljeđuju polovicu ostavine podijeljenu na jednake dijelove, a drugu polovicu nasljeđuje bračni dug ili izvanbračni partner.

Ako je jedan ostaviteljev roditelj umro prije ostavitelja koji nije ostavio bračnog druga i potomke, dio ostavine koji bi mu pripao da je nadživio ostavitelja nasljeđuju njegova djeca (ostaviteljeva braća i sestre), njegovi unuci i praunuci i njegovi daljnji potomci po istim pravilima za slučaj kad ostavitelja nasljeđuju njegova djeca i ostali potomci.

Ako su oba ostaviteljeva roditelja umrla prije ostavitelja koji nije ostavio bračnog druga i potomke, dio ostavine koji bi pripao svakome od njih da je nadživio ostavitelja nasljeđuju potomci po istom principu koji bi vrijedio za ostaviteljeve potomke da ih je imao. Treći i četvrti nasljedni red jesu djedovi i bake, odnosno pradjedovi i prabake, a ostale nasljedne redove čine ostali preci.

Što je nužni dio kod oporuke?

Oporuku može napraviti svaka osoba sposobna za rasuđivanje koja je navršila 16 godina života. To je dokument koji se ovjerava kod javnog bilježnika i kojim se određuje tko ima pravo raspolaganja imovinom u slučaju smrti. Prilikom ispunjavanja oporuke postoje i određena zakonska ograničenja jer određeni krug osoba ima pravo na nužni dio bez obzira na njezin sadržaj.

Nužni nasljednici su ostaviteljevi potomci, njegova usvojena djeca te njegov bračni drug ili izvanbračni partner. U ovu kategoriju ulaze i ostaviteljevi roditelji, posvojitelji i ostali preci (djedovi, bake…) ako su trajno nesposobni za rad i nemaju nužnih sredstava za život.

Ostaviteljevi potomci, njegova posvojčad i njihovi potomci te njegov bračni ili izvanbračni partner imaju pravo na nužni dio koji iznosi polovicu onoga dijela koji bi svakom od njih pripao po zakonskom redu nasljeđivanja.

Nužni dio ostalih nužnih nasljednika iznosi trećinu njihovog zakonskog dijela. Kako bi ostvarili nužni dio, nasljednici moraju dati prigovor u kojem navode da ne priznaju oporuku, nakon čega ih javni bilježnik ili sudac upućuje na pokretanje parnice.

Kako se utvrđuje ostavinska masa?

Često se događa da nakon nečije smrti nasljednici moraju istraživati koja sve imovina ulazi u ostavinsku masu. Predmet nasljeđivanja su nekretnine, pokretnine, novac i vrijednosni papiri. Ostavinsku masu je lako utvrditi ako je imovina uredno registrirana.

Kada je riječ o nekretninama, u ostavinsku masu ulaze sve nekretnine ostavitelja bez obzira jesu li uknjižene u zemljišnim knjigama i bez obzira na to gdje se nalazile.

U slučaju uredno upisne nekretnine, kao dokaz vlasništva dovoljan je izvadak iz zemljišne knjige, a ako nekretnina nije uknjižena u zemljišnim knjigama, vlasništvo se mora dokazivati vjerodostojnim dokumentima. Što se tiče novca i vrijednosnih papira, potrebno je utvrditi račune i pribaviti dokumente o vlasništvu.

Koliko košta ostavinski postupak?

Za usluge provođenja ostavinskog postupka nasljednici su dužni platiti sudsku pristojbu ili javnobilježničku naknadu čija visina ovisi o vrijednosti nasljedstva.

Najmanja naknada od 30 kuna propisana je za vrijednost ostavine do 1000 kuna, a najveća nagrada je 200 kuna za vrijednost ostavine koja iznosi od 35.000 do 60.000 kuna. Prelazi li vrijednost ostavine 60.000 kuna, pored iznosa od 200 kuna plaća se još 100 kuna za svakih započetih 10.000 kuna vrijednosti ostavine, s time da maksimalni iznos ne prelazi 2500 kuna. Na navedene iznose dodaje se 25 posto PDV-a, kao i eventualni dodatni troškovi.

Tko plaća porez, a tko je oslobođen?

Porez na nasljedstvo plaća se na naslijeđene nekretnine, gotovinu, novčana potraživanja i vrijednosne papire te na pokretnine (vozila, tehnika) ako im je pojedinačna tržišna vrijednost veća od 50.000 kuna. Porez na novac, vrijednosne papire i pokretnine plaća se po stopi od četiri posto, a na nekretnine po stopi od tri posto.

Ako se nasljednik odrekne nasljedstva ili ga ustupi u ostavinskom postupku, porez plaća osoba kojoj je pripalo nasljedstvo.

U slučaju nasljeđivanja nekretnina pravo na oslobođenje plaćanja poreza imaju bračni ili izvanbračni drug, potomci i preci te posvojenici i posvojitelji. Prilikom nasljeđivanja novca i pokretnina plaćanja poreza su, uz navedene kategorije, oslobođeni i braća i sestre, njihovi potomci te zetovi i snahe ostavitelja ako su živjeli s njim u zajedničkom kućanstvu.

Obveza plaćanja poreza nastaje u trenutku pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju, a visinu poreza određuje nadležna porezna uprava. Poreznu osnovicu čini iznos gotova novca te tržišna vrijednost nekretnina, novčanih tražbina i vrijednosnih papira (vrijednosnica), kao i pokretnina na dan utvrđivanja porezne obveze, i to nakon odbitka dugova i troškova što se odnose na imovinu na koju se plaća taj porez.

Ako porez nije plaćen, porezna uprava ima ga pravo naplatiti iz ukupne imovine. Također, u slučaju kašnjenja obračunavaju se zatezne kamate, pa s plaćanjem ne bi trebalo odugovlačiti.

Pazite da ne naslijedite dugove

Nerijetko se dogodi da iza umrle osobe ostanu i dugovi, poput neotplaćenih kredita ili nepodmirenih računa za režije. Tada se i dugovi prenose na nasljednike, o čemu svi zainteresirani trebaju biti detaljno i pravodobno informirani.

No nasljednici odgovaraju za dugove samo do visine vrijednosti naslijeđene imovine.

Problem se može pojaviti u ostavinskom postupku opterećenom sporovima kada prijavljeni nasljednici moraju plaćati dospjele dugove premda je neizvjesno hoće li i kada stupiti u posjed imovine.

Svaki nasljednik pokriva dugove proporcionalno svom nasljednom dijelu, ali za dugove svi solidarno odgovaraju, što znači da vjerovnik može zahtijevati ispunjenje obveze od bilo kojeg nasljednika ili od svih u isto vrijeme, bez obzira na to je li provedena dioba nasljedstva.

Jedini način da izbjegnete plaćanje dugova je da potpišete izjavu o odricanju od nasljedstva.

Gs Press / tportal.hr