Misa u Gospiću 30 dana nakon preminuća pokojnog biskupa Mile Bogovića

0

Gospić, IKA, 19.1.2021.

MISA U GOSPIĆU TRIDESET DANA NAKON PREMINUĆA POKOJNOG BISKUPA MILE BOGOVIĆA

U utorak, 19. siječnja 2021. u 18 sati gospićko-senjski biskup mons. Zdenko Križić predvodio je  sv. misu za pokojnog biskupa Milu Bogovića, trideseti dan nakon što je blago u Gospodinu preminuo. S njime su koncelebrirali domaći župnik i rektor katedrale Mario Vazgeč, ekonom biskupije Nikola Turkalj, ravnatelj Caritasa i župnik u Ličkom Osiku Luka Blažević, župnik u Ličkom Novom i Bilaju Herbert Berisha, župnik u Kosinju Pero Jurčević, župnik u Klancu i Pazarištu Petar Šporčić i župni vikar u Gospiću Domagoj Tujmer.

Među vjernicima bio je i gospićki gradonačelnik Karlo Starčević kao i više osoba iz javnog života grada i malih ljudi – biskupovih prijatelja. Pjevao je katedralni zbor uz glazbenu pratnju Franje Puškarića.

Biskup Zdenko izrekao je u propovijedi ono po čemu je  biskup Mile bio dobar pastir svoga stada, dobar i za „one ovce koje je trebalo staviti na svoje rame…“

U propovijedi izrekao je, otprilike, sljedeće:

Spominjemo se smrti našeg prvog gospićko-senjskog biskupa mons. Mile Bogovića. Zahvaljujemo za njegov život, za sve što je učinio. Psalmist kaže:

„Dragocjena je u očima Gospodnjim smrt pravednika njegovih.“ (Ps 116,16). Dakako, nije dragocjena samo smrt nego i život. Biskup Mile posvetio je život za Božju slavu. Kad je išao u bolnicu nije izgledao toliko bolestan da se neće vratiti. Međutim, drugi psalam izriče: „Dani su čovjekovi kao sijeno, cvate k’o cvijetak na njivi; jedva ga dotakne vjetar, i već ga nema, ne pamti ga više ni mjesto njegovo.“ (Ps 103, 15-16.). Iako imamo više godina, ne mislimo da ćemo brzo umrijeti, ali život nestane kao cvijetak.  Psalmist u psalmu 90,10  naglašava prolaznost života : „Zbroj naše dobi sedamdeset je godina, ako smo snažni, i osamdeset; a većina od njih muka je i ništavost: jer prolaze brzo i mi letimo odavle.“ Odlazimo s ovog svijeta s vrijednostima koje ne umiru, a to su ljubav i dobrota.

Biskup Mile je više puta govorio da je dosegao godine i može ići smireno. Kad sam tek došao u Gospić, vodio me u katedralu , pokazao mi je kriptu i rekao: „Nas dvojica ćemo ovdje završiti.“ O smrti je uvijek govorio smireno, svjestan da kraj nije daleko, da je on svoje poslanje priveo kraju. U mirovini nije mirovao. Radio je  do zadnjeg sata, po načelu:  „Radi kao da ćeš dugo živjeti, a moli se Bogu kao da ćeš sutra umrijeti.“ Osoba je dragocjena radi svoje molitvene aktivnosti i Bogu možemo kao najdragocjenije prikazati svoje molitve i patnje.

Biskup Mile nije djelovao samo kao sveučilišni profesor, kao znanstvenik koji piše knjige, nego bio je i molitelj. U večernjim satima mogli smo ga vidjeti da hoda oko zgrade ordinarijata s krunicom u ruci.

U pastoralnom radu bio je uvijek na raspolaganju. Nije mu bilo teško zamijeniti župnika ili kapelana gdje i kada je trebalo, isto tako voditi razna euharistijska slavlja. Izvana je možda, koji put djelovao ozbiljno, ali u duši bio je blag. Volio je ljude, napose siromašne, obespravljene.

Svoju biskupiju obišao je cijelu  tri puta. Najprije pješice, potom s biciklom i onda s autom. Želio je upoznati dušu naroda kome je poslan. Išao je i tamo i k onima kojima je u prošlom sustavu bilo riskantno ići.

Bolovao je samo dva tjedna. Iz bolnice zvao je svećenika. Primio je sakrament bolesničkog pomazanja i bio spreman za prijelaz. Neka mu Bog udijeli … što oko ljudsko ne vidje i uho ne ču, što Bog pripravio onima koji ga ljube. Amen“

s. Robertina Medven