Navršila se prva godina od kada je župan ličko-senjski Ernest Petry donio odluku o osnivanju Prihvatnog centra za izbjeglice sa sjedištem u Gospiću. Pri tome je prve ljude koji su zbog agresije Rusije na Ukrajinu svoje živote i obitelji spašavali na ovim prostorima zbrinuo uvijek humani Karlobag. Načelnik Općine Boris Smojver organizirao je ubrzo prihvat prvih dviju obitelji s malom djecom. Tu humanu gestu nastavili su posvuda u Ličko-senjskoj županiji.

Ovim povodom obišli smo Karlobag. Prevoditeljica Vita Kravchenia, Josip Kovačević iz Prihvatnog centra. U hotelu Palace-Vrkljan društvo se povećalo jer su s nama bile Tomislava Jurković, načelnica Stožera civilne zaštite Karlobag, ravnateljica OŠ Karlobag Ana-Maria Devčić i Olga Garna iz Harkiva.

Škola, djeca i kolektiv za primjer

Ravnateljica Ana-Maria Devčić pripovijeda nam o nastojanjima nastavnika, karlobaške djece i njihovih roditelja da ukrajinskoj djeci uklapanje u školski kolektiv bude što bolje i brže.

U našoj školi trenutno imamo 31 učenika, a od toga je sedmero djece iz Ukrajine. Da bi se ta djeca lakše i brže privikla na nove uvjete, sredinu i da bi što prije naučila hrvatski jezik zaslužni su svi. Naši su djelatnici organizirali pripremnu nastavu hrvatskog jezika, uvelike je pomogla svakodnevna komunikacija s djecom iz Karlobaga. Imali smo i imamo snažnu podršku roditelja tako da su mali Ukrajinci imali odlično privikavanje i uklapanje na nove uvjete u našoj školi.
Odmah po dolasku ukrajinskih obitelji organizirana je brza i učinkovita pomoć. Nabavljene su školske torbe, pernice, bilježnice, knjige, školski pribor, Ministarstvo je poslalo sve udžbenike, a Općina Karlobag nabavila je radne bilježnice, zadovoljno ističe Ana-Maria ponosna na izvrsne dosege svega učinjenog za pridošle učenike.

Uigrani tim Općine Karlobag kao odličan primjer djelovanja

U ime Stožera civilne zaštite Općine Karlobag govorila nam je načelnica Tomislava. I ona je naglasila kako je svima bilo stalo da se Ukrajinci u Karlobagu što bolje osjećaju.

Odmah po osnutku Prihvatnog centra za izbjeglice u Gospiću naš je načelnik Boris Smojver odlučio da prve obitelji smjestimo u Karlobagu, u hostel „Val“. Općina Karlobag je pri tome jako dobro snašla jer je za te ljude kupila namirnice i higijenske potrepštine. Istodobno su se naši sugrađani samoinicijativno priključili akciji prikupljanja pomoći. Najvažnije je što su svi odreda odlično prihvatili te ljude i donosili za njih pomoć. U jednom trenutku mi više nismo znali kuda s odjećom, obućom, hranom, igračkama… Dio te pomoći smo u dogovoru s našim Crveni križom preusmjerili nekome tko će tu pomoć svakako trebati. Mi smo u Domovinskom ratu prošli sličnu kalvariju pa smo od srca prihvatili te ljude.

Zahvaljujući mališanima iz Ukrajine naša škola opet je imala dovoljno djece za upis u I. razred. S obzirom na mnoge dodatne pozitivne okolnosti kamo sreće da je ovdje smješteno još više izbjeglica. Nas je u Karlobagu malo i svako je ovdje uistinu dobro došao, navodi Tomislava.

„Mi smo u Karlobagu kao doma“

Olga Garna po struci je učiteljica. Ovdje živi s dvije unučice, od kojih starija ide u školu. Tomislava naglašava kako ta djevojčica pjeva i recitira na hrvatskom „ i u svemu je prava Bažanka“. Baki Olgi je super u Karlobagu.

Ovo je predivno mjesto za život. Mirno, lijepo, uz čisto more i s dobrim ljudima koji su nas toplo prihvatili. Već smo se naučili na buru, a Karlobažani nam tvrde kako smo im donijeli toplu jesen. Često telefonski kontaktiramo s ostalim Ukrajincima u Lici i šire. Svi su oni sretni što su u ovoj zemlji našli privremeno i sigurno utočište. Ipak smo uvjereni kako smo mi u Karlobagu najsretniji. Bili smo na nekoliko putovanja izvan Karlobaga. Kada smo kretali natrag, uvijek smo govorili „idemo doma“. Prije ovoga rata nikada nismo bili u Hrvatskoj. Sada znam gdje ćemo redovno dolaziti na ljetovanje.

U Karlobagu se mogu snimati filmovi s brojnom tematikom. More, okoliš, priroda, ljudi… Ovdje je sve super, govori nam Olga i napominje kako su odrasli i djeca ugodno iznenađeni maškarama koje su po prvi puta u životu vidjeli u Karlobagu. Mlađa unuka pohađa vrtić u koji bi rado išla svakoga dana. I vikendom jer je ondje stekla mnoštvo prijatelja

Tako je skromni Karlobag još jednom izvrsno „položio“ ispit humanosti i dobrodošlice svim ljudima u nevolji.

Gs Press