Među sadržajima koji su obogatili vizuru okoliša Filipovog kuka (1197 m n/m) na Baškim Oštarijama svakako se ističe umjetno jezero. Stvoreno bukvalno u velebitskoj škrapi, sa stalnim dotokom vode iz Crnog vrela, ovo jezerce smaragdno bistre vode pretvorilo se u atrakciju kojoj je teško odoljeti. U njegovih desetak metara dubine smjetile su se potočne pastrve, amuri, šarani, riječni rakovi i poneki tolstolobik. Ribolov je ipak strogo zabranjen, ne samo zbog izlova stanovnika jezera, nego zbog skrnavljenja obale i njezina užeg okoliša.
Prilaznu stazu, okoliš i nadstrešnicu uredile su Hrvatske šume, uz budnu pasku Parka prirode Velebit. Cijelim prostorom dominira Filipov kuk, posljednji u nizu Dabarskih kukova u smjeru juga. Na ovoj stijeni su postavljeni klinovi i atestirani su svi elementi neophodni za sigurnost alpinista.
Jezerce je umjetno, ali je uspjelo istaknuti iskonski verizam, dašak stvarnosti u koji se uklapa okolna vegetacija, Ljubičko brdo i surovo-lijepi Filipov kuk.
Gs Press / M.S.
