Jadran se pojačano trese. Što to znači?

0

NAKON jakih potresa u Zagrebu i Petrinji posljednjih dana pojačala se i seizmička aktivnost u Jadranu.

Najjači potres u moru od 5.5 prema Richteru zabilježen je kod Palagruže prije tri dana. Današnji je bio jačine 4.2.

Budući da se potresi u Hrvatskoj povezuju s Jadranskom tektonskom pločom koja se sudara s Euroazijskom, nameće se pitanje jesu li svi oni međusobno povezani te što znače – najavljuju li moguće nove jače potrese? Ili smo možda nakon jakih potresa u Zagrebu i Petrinji postali osjetljiviji na seizmičke aktivnosti koje inače ne bismo posebno primjećivali?

Seizmička aktivnost na Jadranskoj ploči je pojačana

Josip Stipčević, doktor geofizike i seizmologije, kaže da se može pretpostaviti da su jaki potresi u 2020. ljude učinili osjetljivijima na svako podrhtavanje tla koje bi inače previdjeli ili brzo zaboravili. No ističe da je seizmička aktivnost u našem dijelu Jadranske mikroploče malo pojačana.

“To nije ništa spektakularno, toliko neuobičajeno da bi bilo izvan okvira normalnog”, rekao je.

Upozorava da je ipak nezahvalno tvrditi da se radi o nekom odstupanju od višegodišnjeg prosjeka.

“To je teško reći jer ne postoji nešto što bismo mogli nazvati višegodišnjim prosjekom. Dogodilo se nekoliko jačih potresa, od kojih je onaj u Petrinji bio stvarno jak, dok su ostali, uključujući onaj u Zagrebu i onaj kod Palagruže, zapravo bili umjereno jaki. Dakle, u posljednjih godinu dana dogodilo se nekoliko potresa koji izlaze izvan okvira onoga na što smo navikli. No, to ipak nije izvan granica očekivane pojavnosti. Primjerice, u Italiji se, nakon potresa u Amatriceu 2016., u godini dana dogodilo još pet ili šest jačih potresa, magnitude između 6.4 i 5.5. O njihovoj mogućoj povezanosti ne znamo dovoljno, nemamo dovoljno potrebnih promatranja, tako da je nezahvalno bilo što tvrditi, no jasno je da postoje razdoblja pojačane seizmičnosti”, kaže Stipčević.

Svi potresi u Hrvatskoj povezani su s Jadranskom mikropločom

Tumači da su svi potresi koji se zbivaju u Hrvatskoj, bili oni u moru, na obali ili na kopnu, povezani s Jadranskom mikropločom.

“Ovaj palagruški je također povezan s njom, međutim, u neku ruku je neobičan jer se događa u sredini Jadranske mikroploče, dok se većina potresa uobičajeno zbiva uz njezine rubove. Stvar je u tome da je Jadranska mikroploča pukla na sredini, u području Palagruškog praga, i tu se komada. To područje također se naziva i Srednjojadranski greben. Sjevernije od njega postoji dublje more Jabučke kotline, a južno područje u kojem dubina mora dostiže i do 1200 metara. Sličan prostor postoji i u talijanskom dijelu Jadrana u kojem se nalaze otoci Tremiti koji su poredani po tom grebenu, baš kao i Palagruža.

Pretpostavlja se da se u tom području Jadranska ploča fragmentirala u dva dijela – sjevernojadranski i južnojadranski. To pucanje je jedan od razloga zašto u tom području dolazi do potresa. Tu nema jako često pojačanih aktivnosti, no one se ipak znaju dogoditi. 2003. godine bila je velika serija potresa kod otoka Jabuke, zatim 1988., 2006. i 2010. kod Palagruže itd. S vremena na vrijeme ondje se događaju umjereni potresi. Oni nikada nisu vrlo jaki, no svakih 10-ak godina zna se dogoditi neki jači kao što je ovaj nedavni. Nakon takvog potresa uobičajeno slijedi duže razdoblje od više mjeseci podrhtavanja i postupnog smirivanja tla u kojem se može dogoditi još poneki jači potres kao što je bio ovaj današnji od 4.2”, kaže Stipčević.

Što je Jadranska mikroploča?

Jadranska mikroploča je mala tektonska ploča koja se u razdoblju Krede odvojila od Afričke ploče. Ona se u dalekoj prošlosti sudarila s Euroazijskom pločom, a i dalje se kreće neovisno o njoj u smjeru sjeveroistoka s time da se također pomalo okreće u smjeru suprotnom od kazaljke na satu. Istraživanja pokazuju da se Jadranska ploča podvlači pod Euroazijsku u području Apenina, Alpa i Dinarida. Ovo podvlačenje je, među ostalim, odgovorno za postojanje vulkana u južnoj Italiji.

U njezinom sudaranju s Euroazijskom pločom nastali su brojni planinski lanci kao što su Dinaridi i Alpe. Na njoj se nalaze veliki dijelovi Italije i Hrvatske, uključujući jugoistočni dio Apeninskog poluotoka (Apuliju), Istru, dolinu rijeke Po i velik dio Jadranskog mora.

Može li se očekivati nastavak aktivnosti vezanih uz mikroploču?

Nameće se pitanje može li pojačana aktivnost vezana uz Jadransku mikroploču pokrenuti još drugih jačih potresa u Hrvatskoj.

“To je vrlo nezahvalno reći. Postoje razdoblja u kojima seizmička aktivnost na određenom području može biti pojačana. Međutim, ti potresi vrlo teško mogu biti uzrok jedan drugome. To su relativno mali potresi, osobito zagrebački i palagruški, mada se nama mogu činiti jakima. Dužine tih rasjeda su svega nekoliko kilometara. To su relativno mali rasjedi. Moguće je da se mi nalazimo u razdoblju pojačane seizmičke aktivnosti. O povezanosti bi imalo više smisla govoriti da su se sva tri potresa – zagrebački, petrinjski i palagruški – dogodili u nekom manjem području, primjerice u južnom Jadranu ili u Dinaridima.

Međutim, ta tri potresa nisu u istom dijelu tektonskog sustava pa je teško govoriti jesu li svi posljedica iste povećane seizmičke aktivnosti. Ja bih po slobodnoj procjeni rekao da nisu povezani, no to ne znači da ne mogu biti. Prije više godina radila se statistička analiza pojavnosti potresa na talijanskoj i hrvatskoj strani. Pokazalo se da se, kada se na talijanskoj strani pojavi niz jačih potresa u Apeninima, mogu očekivati jači potresi i s naše strane mikroploče. No rezultati tog istraživanja bili su na granici značaja. Mi trenutno radimo projekt za šire područje Dubrovnika u sklopu kojeg ćemo se, među ostalim, koncentrirati i na moguću povezanost potresa u različitim dijelovima Jadrana, uključujući i ove kod Palagruže”, kaže Stipčević.

Jesu li u Jadranu mogući tsunamiji?

Postoje neka istraživanja u sedimentima na talijanskoj strani Jadrana koja su pokazala da su se u povijesti u Jadranu nakon potresa znali formirati tsunamiji, no oni nikada nisu bili osobito veliki.

“Talijanska obala je položenija od naše pa je ondje lakše vidjeti prodore morske vode dublje u kopno. Pronađeni su određeni dokazi postojanja takvih prodora koji se mogu povezati s potresima i posljedično s tsunamijima. Tu govorimo o sedimentima starim nekoliko tisuća ili nekoliko desetaka tisuća godina. No teško je reći o kojim točno poremećajima se tu radi i vrlo ih je teško vezati uz potrese. Postoje neki povijesni zapisi iz kojih bi se moglo zaključiti da je i dubrovački potres u 17. stoljeću uzrokovao tsunami. No iz zapisa nije jasno je li to stvarno bio tsunami ili neka druga popratna pojava vezana uz potres. Potres takve snage zasigurno može uzrokovati tsunami, no on bi bio relativno mali zbog relativno male dubine Jadrana i relativno malih dimenzija rasjeda”, kaže Stipčević.

Gs Press / index.hr