Gospićanin Dražen Mileusnić nakon teške prometne nesreće preživio 4 kliničke smrti

0

Dražen Mileusnić (39) iz Gospića je nakon teške prometne nesreće bio u komi 40 dana. Kad se probudio, morao je ponovo učiti hodati i govoriti. Za vrijeme kome je doživio i neka nadnaravna iskustva.

Neopisiva bol me prožela u trenutku pristizanja u život. Toliko mršav, slab, izgubljen u vremenu i prostoru, s osjećajem izranjanja iz morskih dubina nakon stravičnog brodoloma, napisao je Dražen Mileusnić (39) u svojoj knjizi. Još ga i danas, kaže, prolazi jeza kad razmišlja o tim danima. Prometna nesreća, gledanje smrti u lice, koma, buđenje i učenje svega što je znao do svoje 20. godine – ispočetka. Stotine preteških dana. A kada se potpuno opravio? Nikad, kaže tiho.

Probudio se u srpnju 2002. Otvaranjem očiju, na neko je vrijeme, objašnjava, prešao iz duboke u plitku komu. Osim neopisive boli, ne sjeća se detaljno tog trenutka.

Zamislite kako je to kad osjetite da vam je čitavo tijelo probodeno sa sviju strana? Igle za infuziju, aparati za praćenje otkucaja srca, disanja, protoka krvi kroz iscrpljeno tijelo, mojih pluća kako se šire i uvlače, kanile preko kojih su me hranili… Buđenje osjetila bilo je previše stravično – kaže Dražen.

Imao je samo 36 kilograma. Osjećao se, otkriva, kao životinja zatočena u kavezu. Zatočen je bio gotovo mjesec dana. Liječnici su ga bili otpisali. Nakon tri tjedna htjeli su mu isključiti aparate. Odustali su na zamolbu svećenika. Fra Ante. Mladić je dobio dodatnih devet dana tijekom kojih se vratio – u život u kojem više ništa neće biti onako kako je sanjao, ali kojeg će svojim neuništivim duhom oblikovati još stotinama boja.

Taman je htio promijeniti fakultet
U lipnju 2002. godine Dražen je trebao prijeći s Građevinskog fakulteta na kojem je do tada studirao, na Fakultet arhitekture. Imao je 19 godina. Htio je postati dizajner interijera. Za to se dugo pripremao kući, u Gospiću te je na vrijeme završio sve radove koji su mu bili potrebni za povratak u Zagreb. Napokon se približio i taj dan. Međutim, večer prije, prijatelji su ga pozvali na zabavu. Bio je sretan što se može malo opustiti i skrenuti misli s prijemnog ispita. Na tulumu im se pridružio mladić koji je tek napunio 18 godina i koji je tek bio dobio na poklon od roditelja crveni Porsche. Kad je Dražen odlučio otići kući s tuluma, njemu i prijateljici prijevoz do kuće je ponudio novopečeni vlasnik Porschea.

Od prebrze vožnje uvijek me hvatala nervoza, strah. Danas se od svega najbolje sjećam te velike brzine. Jurili smo 110 kilometara na sat i u zadnjem zavoju pred ravnicom, vozač nije više mogao kontrolirati volan. Vrištali smo i letjeli zrakom. Osjetio sam neizdrživu bol, strah, ljutnju, očaj… Udarili smo u stablo, a potom, odbačeni od stabla, nakon leta od 50 metara, zabili smo se u zid neke štale – prisjetio se Dražen. Njegova prijateljica koja je sjedila na stražnjem sjedalu, poginula je na mjestu. Vozač je prošao s lakšim ozljedama. Za Dražena je počinjao pakao. Lom vratnog kralješka, rebara, mozak mu se pomaknuo za 1,2 centimetra u lijevo…Kaže da je osjetio užasan smrad uništenog auta pomiješan mirisom krvi koje je bilo posvuda. I tako sve dok više nije osjetio ništa.

Pao u komu i prošao kroz nevjerojatno putovanje

– Shvatio sam da mi se život počeo polagano gasiti. Takav sam mir u duši osjetio, kao da sam došao do stanja potpune opuštenosti – govori Dražen. Na putu do bolnice na Sušaku u Rijeci, srce mu je prestalo kucati. Oživljavali su ga čak četiri puta. Pao je u komu. Za to vrijeme doživio je veliku avanturu, ali nje će se sjetiti i zapisati je tek mjesecima nakon buđenja iz kome i nakon prestanka uzimanja ogromnih količina lijekova. Sjetit će se postepeno, ali vrlo detaljno i zapanjujuće. Imao je dva nadnaravna, ključna trenutka. Stajanje u koloni ljudi i susret s pokojnim ocem.

– Tamo, u toj koloni, vladala je takva smirenost da sam se zapitao jesam li u raju. Shvaćanje je bilo deseterostruko snažnije nego u ovom stanju tijela i uma. Mogao sam čitati misli ljudima. Činilo mi se da jednako razumijem bebe, mladiće, gospodu, starce… I iskrenost! Vrhunska iskrenost, niti jedne laži nije bilo, svijet potpuno drugačiji od ovog u kojem živimo. Mislim da sam tada spoznao ukupno postojanje čovjeka – rekao je Dražen. Dodao je da kad se danas sjeti tih iskustava, neizmjerno pati. Boli ga, tvrdi, što svijet nije puno pozitivnije i bolje mjesto, više nalik onome kojeg je doživio dok je bio u komi, u kojem nitko ne juri sumanuto za materijalnim, a više je fokusiran na duševnu sreću.

Susreo se s pokojnim ocem

Dražen je imao i susret za kojeg je beskrajno zahvalan. Sreo je voljenog oca koji je još 1998. godine umro od raka pluća.

Nismo ni jednu riječ izrekli. Svaku misao izravno sam mu govorio putem telepatije. On mi je uzvraćao na jednak način. Pričali smo o prošlosti, sadašnjosti i mogućoj budućnosti. Osjećaji su bili toliko snažni da ih u ovom obliku svijesti ne mogu opisati. Svaki put kad se toga sjetim, u srcu mi je milo. Sad znam da u svakom trenutku, dok sam ovdje na Zemlji, moj me tata gleda – sretan je Dražen. Sva svoja sjećanja iz kome, zapisao je u knjizi “Neočekivano putovanje”. U njoj otkriva i da nakon buđenja više nije znao hrvatski. Govorio je samo engleski. Dok je bio u bolnici, pao je s kreveta i tako ponovo zadobio udarac u glavu. Međutim, nakon toga, vratio mu se materinji jezik i Dražen je opet pričao hrvatski jezik. Piše i o susretu s “Višom silom”. Iako je vjernik, ni danas tu silu ne zove Bog jer, kaže, tijekom kome je spoznao da Bog ne izgleda i ne djeluje onako kako ga se opisuje u Crkvi ili u Bibliji. Nakon razgovora s “Njim”, dobio je, objašnjava Dražen, priliku vidjeti svoje prošle živote. Iskustvo nije bilo ugodno jer je u svakom prošlom životu umro mlad. Stručnjaci njegova iskustva za vrijeme kome smatraju dragocjenim svjedočanstvom, stoga je njegovu knjigu i objavila Udruga za neuropsihijatriju. Specijalistica neurologije Sandra Morović iz Zagreba, tvrdi da samo zato što znanost ne može objasniti sva zbivanja, ne znači da su ona nemoguća.

Događa se da ljudi koji se bude iz kome govore strani jezik koji su nekada učili, a nisu u mogućnosti govoriti materinji jezik. Može se raditi o dvojezičnoj afaziji koja se javlja kada dođe do oštećenja određenog dijela mozga odgovornog za jezik, a drugi dijelovi koji su također odgovorni za jezik ostaju neoštećeni. Govori se i o izvan tjelesnom iskustvu tijekom kome. Čini se da je taj fenomen prisutan češće nego što mi mislimo, ako uopće vjerujemo da je moguć. Brojni ljudi nakon kome opisuju iskustvo u kojem su vidjeli svoje tijelo ispod njih, opisuju plutanje po prostoriji u kojoj se nalaze, i izvan nje. Čitajući o iskustvima bliske smrti mnogi ljudi otkrivaju da, iako liječnici naporno rade kako bi ih spasili, oni se osjećaju već spašenima, pronalazeći se tako u nekom drugom području potpune sigurnosti. Postoje izvještaji o ljudima koji vide i čuju stvari u sobi ili izvan nje koje u normalnim okolnostima nikako ne bi bilo moguće vidjeti ili čuti. Mnogo se toga događa s ljudima u komi i onima koji imaju osjećaj bliske smrti, stvari koje tek počinjemo istraživati i razumjeti – rekla je Morović.

Unatoč svemu, njegov je duh neuništiv

Dražen je danas stopostotni invalid. S kuka su mu odrezali dio kosti kako bi mu je stavili u vrat pa teže hoda. Za promjene vremena trpi velike bolove. Ne može raditi zbog opasnosti od epileptičnih napada. Odustao je od studija. Ali posvetio se svojoj velikoj ljubavi – slikanju. Imao je već i izložbu. Uz platno i kistove, osjeća najveći mir i zadovoljstvo. Piše i priče i pjesme. Nada se da će se oženiti i imati djecu.

Vozača Porsche Carrere 911, vidio je nekoliko puta nakon nesreće. Posjetio ga je na rehabilitaciji i pitao kako je, ali nikad mu se, kaže, nije ispričao.

Ne mrzim ga, ali nikad mu to neću moći oprostiti. Do kraja života mi neće biti drago misliti o njemu – iskren je Dražen. Knjigu koju je pisao punih godinu i pol dana završio je riječima: “Ja sam najsretniji čovjek na svijetu”.

Gs Press / 24sata.hr

24sata